“Piši, piši, piši, odzvanjao je glas u mojoj glavi…”, tim je riječima započeo susret s Ivanom Plechinger jednoga vjetrovitoga zagrebačkog jutra. Dok slušate njezin entuzijastičan govor, odmah vam je jasno zašto s takvom lakoćom dopire do drugih i pomaže im otvoriti njihove zatomljene dimenzije. Prošlo je gotovo dvanaest godina od iskustva koje joj je zauvijek promijenilo život, a iz kojeg se izrodila ne samo knjiška uspješnica, nego i osoba koja je naučila otpustiti, oprostiti i biti zahvalna na malim stvarima koje nudi svaki novi dan. Kroz pisanje, kroz riječi koje je začula kao odjek glasa preminulog oca učila je o sebi, svojoj obitelji, emocijama koje su se prožimale s gubitkom, ali i novim nadanjima, predosjećajući da će time postati kompletnija osoba.