O MENI

Bok svima, ja sam
IVANA PLECHINGER
autorica 2 bestselera samopomoći Ono što ostaje, uvijek ljubav je i Da sam ovo barem znala ranije, voditeljica raznih radionica samopomoći, Anđeoskih vikenda za žene, bivša pjevečica, TV i radijska voditeljica, ali sebi ponajviše – žena, majka, kraljica.
Dobrodošli u moj online dom.
Ovdje, kao da ste i zapravo kod mene doma – uvijek ste dobrodošli! Družit ćemo se, učiti kako da se u svojim životima osjećamo još i bolje, pomagat ćemo jedni drugima, ali i zabavljati se, a često se i častiti…
Za one koji me ne znaju – razne sam stvari radila u ovih pedeset i nešto sitno godina; završila sam Glazbenu Akademiju u Zagrebu, u devedesetima sam bila pjevačka i televizijska zvijezda; moje hitove Mala ptica nebeska i Pitali momci rado se slušalo i pjevalo, a emisija za djecu Hugo show – koju sam na HTV-u radila osam godina – bila je jedna od najgledanijih. Godinama sam vikendom radila na Narodnom (Bravo) – najslušanijem radiju u Hrvatskoj, ali kakve sve to veze ima s tim po što ste došli ovdje?
Moja životna priča savršeno zvuči ako je samo tako površno gledaš: – biti zvijezda… Cijeli se život trudiš postati netko, u jednom trenutku i postaneš netko – pa se pitaš: „I tko sam to sad zapravo ja? Zašto taj „netko“ – baš i nisam ja?“ Tako sam se osjećala u svome idealnom životu s divnim mužem i dva zdrava, talentirana i dobra dječaka. Ništa mi nije u životu nedostajalo – osim mene same… Ni ne znaš u kojem trenutku samu sebe izgubiš. Misli su mi bile pune nekih crnih scenarija, sve dok si jedan poprilično crn i nisam privukla u život…
Ako želiš promijeniti svijet oko sebe,
prvo sebe promijeni
U 39oj godini imala sam moždani udar. Iako po moje tijelo blago, po moj duh -snažno me srećom udario Udar. Protresao je svaku moju stanicu spoznajom da nešto u svome životu moram promijeniti. A „ako želiš promijeniti svijet oko sebe, prvo sebe promijeni“, pametno je rekao genijalan američki pisac Jim Rohn. Glava mi, makar udarena, nije bila tvrda. Promijenila sam se, promijenila sam SVE (osim muža :D) i znala sam da nemam što izgubiti. Preživjela sam – i to mi je bilo dovoljno za veselje.
Dvije godine kasnije, iznenada – otišao je moj Tata… Bio mi je ponajprije prijatelj, bio je i mama i tata, pošto smo Mamu izgubili kad sam imala 12. Tad smo mislili da smo i sebe izgubili. Danas znam da sam imala veliku sreću što me odgajao optimist, jer sam tako rano upila Tatin životni credo da smo na ovaj svijet došli da se radujemo, koliko god da nas nekad život natjera da to zaboravimo. Možda sam baš zbog te njegove životne filozofije u Tatinom odlasku tražila neki dublji smisao od toga da ga jednostavno više nema uz mene. Tih se dana nisam mogla otresti rečenice koja je odzvanjala u meni: „Piši Ivana, bit će ti lakše…“ I pisala sam, toliko opijena riječima da nisam imala strpljenja čekati da se uključi računalo… Mobitel mi je bio krcat pričama o tome kako se nosim s tugom, a kad sam tugu istresla iz sebe – počela sam pisati o svemu što sam kroz život naučila, a što me učinilo sretnijom…
Kad su najbliži mi ljudi pročitali što pišem, nagovorili su me da izvučem knjigu iz kompjutera i knjiga „Ono što ostaje, uvijek ljubav je“ strelovitom je brzinom objavljena u Nakladi Ljevak, od prvog dana postala je bestseler, obišla sam s njom gotovo 90 knjižnica po čitavoj Hrvatskoj, počela snimati svaku srijedu videa na You Tubeu.
A ako sam u svemu tome uspjela ja, uspjet ćete i vi!
Grlim vas srcem,